Vukovic & Runjic – förlag

Postavljen u zabitim islandskim fjordovima, ovaj roman glas je jedne djevojčice koja nam pripovijeda što ostaje nakon gubitka sestre blizanke. Ovo je duboko istančana knjiga u kojoj disciplina tuge ne sprečava predavanje i stalnu začudnost ljepote.

Ovo je najslikovitija Valterova knjiga. Knjiga koju treba vidjeti. Utopija koja pročišćava to teško i čudesno iskustvo bivanja živim.

S portugalskoga prevela: Tanja Tarbuk

Ovo je fascinantan roman. Valter Hugo Mae koristi popularne glazbene izvore i narativnu fantastiku da propita islandski imaginarij, vodeći čitatelje na kraj svijeta s likovima koji se suočavaju sa svojim sudbinama, umotanima u lijep plašt riječi.

—Sjon (Sigurjon Birgir Sigurdsson), islandski pjesnik i romanopisac

valter hugo mãe umjetničko je ime Valtera Huga Lemosa, rođenog u Saurimu, u Angoli, 1971. Diplomirao je pravo i doktorirao modernu portugalsku književnost. Osim pisanjem, bavi se i vizualnim umjetnostima i glazbom. Živi u gradiću Vila do Conde na sjeveru Portugala. Dosad je objavio više od desetak zbirki poezije, koje su sada objedinjene pod naslovom Contabilidade (Računovodstvo). Autor je tetralogije koja sadrži romane naše kraljevstvo (o nosso reino, 2004), kajanje baltazara serapiaoa (o remorso de baltazar serapiao, 2006), apokalipsa radnika (o apocalipse dos trabalhadores, 2008) te stroj za pravljenje španjolaca (maquina de fazer espanhois, 2010). Za roman kajanje baltazara serapiaoa dobio je nagradu “José Saramago” (2007), koju mu je uručio sam Saramago, nazvavši njegovo pisanje pravim “književnim tsunamijem”.

Ubojite kurve zbirka je trinaest pretežno autobiografskih priča u kojima se na vrlo suptilan način ispoljava mješavina gađenja i nježnosti koju kod Bolana izaziva njegov rodni kontinent. Autor će se tako u svojim pričama prisjetiti slučajnog susreta s jednim suicidalnim čileanskim prognanikom, potrage po Belgiji i Francuskoj za nestalim umjetnikom, obračunati se s Nerudom i napisati pohvalu velikom čileanskom pjesniku Enriqueu Lihnu, a ispričat će i vlastito uhićenje u studenom 1973. Uz priču Buba koja u tri djela pripovijeda sudbinu trojice nogometaša, posebno je dirljiva priča Posljednji sumraci na zemlji u kojoj autor pripovijeda dekadentne noći koje je kao mladić proveo u Acapulcu s ocem bivšim boksačem.

 Sa španjolskoga prevela: Tanja Tarbuk

Roberto Bolaño (Santiago, Čile, 1953. – Blanes, Španjolska, 2003.), pjesnik i prozaik. Osim u rodnom Čileu, živio je u El Salvadoru, Meksiku i Francuskoj, a naposljetku se skrasio u Španjolskoj, gdje je napisao većinu svojih proznih djela. Za roman Divlji detektivi 1999. jednoglasno mu je dodijeljena nagrada Rómulo Gallegos, najveće hispanoameričko književno priznanje koje se daje za najbolji roman na španjolskom objavljen prethodne dvije godine, a 2008. postumno je dobio National Book Critics Circle Award for Fiction za roman 2666.

Kako već imam četrdeset četiri godine, dat ću nekoliko savjeta koji se tiču umijeća pisanja priča. 1. Nikada ne pišite jednu po jednu priču. Pišete li jednu po jednu priču, iskreno govoreći, može vam se dogoditi da ćete jednu te istu priču pisati sve do smrti. 2. Najbolje je pisati po tri priče odjednom, ili po pet priča odjednom. Mislite li da imate dovoljno energije, pišite devet priča odjednom ili petnaest priča odjednom. 3. Pazite: iskušenje da pišete dvije priče odjednom isto je tako opasno kao predavati se pisanju jedne po jedne priče, a osim toga nosi u sebi zaraznu igru ljubavnih zrcala: dvostruku sliku koja stvara melankoliju. [. . .] 6. Pisac priča mora biti hrabar. Žalosno je to priznati, ali tako je. 7. Pisci priča obično se hvale da su pročitali Petrusa Borela. Ali zapravo je vrlo očito da većina pisaca priča pokušava oponašati Petrusa Borela. Velika pogreška: trebali bi oponašati Petrusa Borela u odijevanju! Međutim, stvar je u tome da o Petrusu Borelu zapravo ništa ne znaju! Ni o Gautieru, ni o Nervalu! 8. Mogli bismo se nešto dogovoriti. Čitajte Petrusa Borela, odijevajte se kao Petrus Borel, ali čitajte i Julesa Renarda i Marcela Schwoba, pogotovo čitajte Marcela Schwoba, a nakon njega prijeđite na čitanje Alfonsa Reyesa, pa onda na čitanje Borgesa. 9. Prava je istina da s Edgarom Allanom Poeom imamo i više nego dovoljno. 10. Razmotrite točku broj devet. Razmotrite je i razmišljajte o njoj. Još uvijek imate vremena. Trebali biste razmišljati o točki broj devet. I to ako je moguće – na koljenima.

[R.B.]

Sa španjolskoga prevela: Tanja Tarbuk

Roberto Bolaño (Santiago, Čile, 1953. – Blanes, Španjolska, 2003.), pjesnik i prozaik. Osim u rodnom Čileu, živio je u El Salvadoru, Meksiku i Francuskoj, a naposljetku se skrasio u Španjolskoj, gdje je napisao većinu svojih proznih djela. Za roman Divlji detektivi 1999. jednoglasno mu je dodijeljena nagrada Rómulo Gallegos, najveće hispanoameričko književno priznanje koje se daje za najbolji roman na španjolskom objavljen prethodne dvije godine, a 2008. postumno je dobio National Book Critics Circle Award for Fiction za roman 2666.