Prezrene, obezvrijedene i ojadene ljude bez vlastitog doma, zeljne slobode, predstavlja lik djevojcice Melihe koja je u jeku rata ostala bez roditelja i brata koji je pobjegao, a za ciju sudbinu se tokom cijelog romana pita i strijepi. Nju su poslali kod tetke u Ulcinj, a nedugo zatim je stigla u „Samacki dom“, skupa sa drugim izbjeglicama; dom koji je vodila Marta, zena koja nije prezala ni od cega da bi odrzala kamp od kojeg iznalazi visestruke koristi. „Nadji me“ je stilski zanimljiv, tematski izuzetno znacajan roman vrijedan preporuke, koji je k tome dosta prohodan, sto nije uvijek slucaj kada je rijec o pokusaju ispisivanja nekog dogadaja iz rata koji nije nasiroko poznat. D. Sabotic se dosta dobro krece u okviru koji je sam sebi zadao – iskliznuca su minimalna – i uspjesno prenosi pricu djevojcice u kojoj je sadrzan sav teret izbjeglistva i nepripadanja.
