Handelsbolag Artisticum – förlag

Prva knjiga poezije koju pise i objavljuje Djordje Krajisnik, bosanskohercegovacki kriticar, kolumnista i novinar Oslobodjenja i magazina Dani, naslovljena “zamisli zambezi iz riblje perspektive” ima misao u kojoj se izrazava slican stav - predodzba o svijetu u kojem se nikada nema kuda, a upravo nas to tjera da krenemo dalje, iza horizonta moguceg.

Putovanje troje studenata kroz lavirinte bosankohercegovacke istorije. Studenti Dali, Suni i Buba upadaju u vremenski tunel i prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu u najrazlicitijim historijskim vremenima.

Illegal Parnassus is a manifest of defeat and helplessness, a poignant story of a clash between creative spirit and narrow-minded provincial folk. It is also a tragic account of a man who sets out on an artistic journey, and faces disaster from his first step, since he does not have enough strength and talent to confront the incurable reality. Babić has managed to transform a character’s fate into a vision of futility, of any construction venture, in a country that has willingly metamorphosed itself into ruins. Both urban and human.

Književnost Ariana Leke pokazuje nam da u Albaniji postoji knjizevnik koji je glas svih nas, svih onih koji u uyasima danasnjeg svijeta pokusavaju naci odgovore na kljucna pitanja naseg opstanka. Svih onih mikrosvjetova koji u eri zaglusujuce kompjuterizacije i globalizacijskog cunamija istrajavaju trazeci svoje mjesto pod suncem, svoje pravo da opstaju i oplemenjuju planetu. Time dalje mozemo kazati da je posrijedi autor koji doseze u svojoj literaturi onu kljucnu tacku univerzalnog kosmickog isijavanja, koje je jednako utociste za covjeka na bilo kojoj geografskoj tacki globusa se nalazio. Ono sto je ipak sustinsko jeste da Leka u svojoj knjizevnosti traga za autenticnim ljudskim bicem, koje nije postalo robot materijalizma neoliberalnog doba, vec je nesputana igra energije, koja traje kao nezavrsiv proces kroz vrijeme. (…) Đorđe Krajišnik o književnosti Ariana Leke

(…) Kritika je ovu knjigu odredila kao roman „toka svijesti“ i tako mu odmah nametnula autenticnost, ne zato sto je ova knjizevna tehnika po sebi velicanstvena, vec zato sto se u bosanskohercegovackoj knjizevnosti ne pojavljuje cesto, narocito ne u knjizevnosti kojoj je rat tematska okosnica. Upravo zbog spomenutih razloga, isticem vaznost ponovnog objavljivanja ove knjige koja bi morala zauzimati znacajno mjesto u klasifikaciji recentne bh. knjizevnosti, narocito na jezicko-stilskom planu. Roman je nuzno posmatrati izvan uskih okvira poznate teme, i prici mu iz sire perspektive – razumijevanja neuskladenih recenicnih nizova, dakle posjedovanja svijesti o postupku kako bismo bolje razumjeli nacine na koje Sijaric ispisuje svoju istorijsku (meta)fikciju. (…) Ivana Golijanin o romanu “Jos jedna pjesma o ljubavi i ratu”

Prezrene, obezvrijedene i ojadene ljude bez vlastitog doma, zeljne slobode, predstavlja lik djevojcice Melihe koja je u jeku rata ostala bez roditelja i brata koji je pobjegao, a za ciju sudbinu se tokom cijelog romana pita i strijepi. Nju su poslali kod tetke u Ulcinj, a nedugo zatim je stigla u „Samacki dom“, skupa sa drugim izbjeglicama; dom koji je vodila Marta, zena koja nije prezala ni od cega da bi odrzala kamp od kojeg iznalazi visestruke koristi. „Nadji me“ je stilski zanimljiv, tematski izuzetno znacajan roman vrijedan preporuke, koji je k tome dosta prohodan, sto nije uvijek slucaj kada je rijec o pokusaju ispisivanja nekog dogadaja iz rata koji nije nasiroko poznat. D. Sabotic se dosta dobro krece u okviru koji je sam sebi zadao – iskliznuca su minimalna – i uspjesno prenosi pricu djevojcice u kojoj je sadrzan sav teret izbjeglistva i nepripadanja.

Roman Steve Grabovca “Mulat albino komarac” svjedocanstvo je o jednoj izgubljenoj generaciji. Na samom pocetku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako moze ciniti onima koji su u to vjerovali, neku buducnost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa, upropastene tinejdzerske godine, a potom, kad dode nekakav mir, slijedi zivot bez nade u postapokalipticnom, postratnom, distopijskom drustvu koje danas svi tako dobro poznajemo. “Mulat albino komarac” jedna je od mnogih pripovijesti o proslosti koju bi najradije svi zaboravili. Radi se o izuzetno citljivom, ali i tužnom stivu, pisanom iskrenim i jednostavnim jezikom, bez zadrske i bez ikakve naznake politiziranja. Stevo Grabovac napisao je roman koji ce se citati i dugo pamtiti. Bekim Sejranovic