Sudar stvarnosti koje Marta zivi neizbjezno vodi u kolaps. Unisten razum, samljeven bas onako kako je ona prozd(i)rala nar, preplitanje svijeta umjetnosti i stvarnog svijeta gdje se ovaj drugi uglavnom nemilosrdno negira, moraju prouzrokovati tragediju. Ono sto ostaje kao njena posljedica nije pitanje da li se bilo sta od ovoga zaista desilo, (jer vjerovatno i nije) vec svijest o neopravdanoj romantizaciji kulture i umjetnosti koja moze odvesti u deluzije, o postojanju beskrupuloznih knjizevnih autoriteta, i o „vertikalnoj niti“ oko koje se podize gradevina zvana kultura jednog naroda. (Ivana Golijanin)
Illegal Parnassus is a manifest of defeat and helplessness, a poignant story of a clash between creative spirit and narrow-minded provincial folk. It is also a tragic account of a man who sets out on an artistic journey, and faces disaster from his first step, since he does not have enough strength and talent to confront the incurable reality. Babić has managed to transform a character’s fate into a vision of futility, of any construction venture, in a country that has willingly metamorphosed itself into ruins. Both urban and human.