Tūla

„Svijet iza prozora okretao se,
brujao, raspadao se, oštrio zube i
svjetlucao, a ja sam na svome dlanu
osjećao Tūline grudi ispod veste – pod
tankim nitima kucalo je ptičje srce.”

Tūla je jedan od najvažnijih litavskih romana postsovjetskog razdoblja. Litavci ga nazivaju omiljenom knjigom litavskih studenata, a kritika romanom koji je uveo elemente narativne „spontanosti“ i senzualnosti u suvremenu litavsku prozu. Tūla prati boemski život neimenovanog pripovjedača tijekom posljednjih godina sovjetskog razdoblja. On je naš vodič kroz Užupis, jednu od najsiromašnijih, ali i najuglednijih starih četvrti Vilniusa, njegovo boemsko srce. Pripovjedač tu susreće brojne živopisne likove s obje strane morala. Lutajući kroz stare ulice Vilniusa, on pije, trati vrijeme i sjeća se tjedna koji je proveo sa studenticom umjetnosti Tūlom jer sjećanje je jedina konstanta u životu tog vagabunda i intelektualca koji živi na rubu društva, što uključuje i boravak u institucijama za liječenje od alkoholizma. U samoj jezgri narativa tragična je ljubav pripovjedača i Tūle, ljubav koju on nosi sa sobom, figurativno pa i doslovno, kroz svoje kaotično postojanje. No ujedno, Tūla je oda Vilniusu te kritika i socijalni komentar života i režima u sovjetskom razdoblju Litve u kojem ovaj intelektualac, kao i mnogi drugi u to vrijeme, nije mogao pronaći svoje mjesto. Kunčinasov roman, proza kroz koju progovara pjesnik, od objavljivanja 1993. postao je moderni klasik litavske književnosti.