Ðurda Knezevic – författare

U srcu suvremene Europe, na rubu velegrada, dvoje ljubavnika, dva sasvim oprečna lika, u svojim monolozima pokušavaju prodrijeti u tajanstvenu ljubavničku silu koja ih povezuje – od početne euforije slučajnog susreta i neodoljive seksualne privlačnosti do depresije zajedničkog življenja i tjelesne odbojnosti. Brutalan i istovremeno nježan, ali nadasve otvoren i napet, roman Meki trbuh jednoroga secira ljudsku seksualnost, našu maštu, društvene odnose, predrasude, ali ponajviše od svega snagu ljubavi i mržnje. Ovaj roman snažna je emocijama nabijena ljubavna priča o nestanku komunikacije između dvije osobe, o paradoksalnom gubitku povjerenja, o nedostatku iskrenosti, o sitnim i krupnim lažima kojima je protkan svaki ljubavnički zanos.

Koliko se god činilo da je borba za ženska i manjinska prava pitanje koje je riješeno još u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, svakodnevna praksa pokazuje da su čak i društva tzv. zapadnoeuropske demokracije daleko od pravednosti i istopravnosti kad je o spolovima riječ. U Hrvatskoj su žene u još lošijem položaju, bez obzira na zakonske stečevine. Problemi s kojima se susreću na poslu, u javnom životu, a ponajviše u četiri zida često su prešućeni ili se o njima piše tek sporadično i prigodničarski. Feminizam i kako ga steći Đurđe Knežević, istaknute feministkinje i aktivistice, pokazuje koliko je stvari još uvijek neriješeno. Tekstovi u knjizi beskompromisno razobličuju sve licemjerje našega društva, svu lažnu brigu te sve vidljive i, još važnije, nevidljive užase koji nas okružuju. Feminizam i kako ga steći nevjerojatno precizno detektira intelektualno i moralno stanje Hrvatske u novome tisućljeću. Đurđa Knežević, brutalno otvorena, kirurški precizna i kristalno jasna, u svojim tekstovima ne štedi nikoga - ni sustav, ni muškarce, niti žene same. U knjizi Feminizam i kako ga steći Đurđa Knežević pokazuje da je stalno i iznova potrebno upozoravati na sve mane sustava te da je nužno govoriti o problemima kako bi oni postali vidljivi, ali i da bi ih se počelo rješavati.

Što se događa kada četvero ljudi sjedi u vagonu podzemne željeznice u kasni sat? Uspijevaju li uspostaviti kontakt ili ostaju samo slučajni prolaznici? Kakve su njihove sudbine? Tko su oni? Sladoled od vanilije opisuje nekoliko trenutaka u životu triju žena i jednoga muškarca kojima se u vožnji podzemnom ne događa gotovo ništa, ali ih nekoliko sitnica, poput odbačenog papirića od bombona, vodi u njihove prošlosti, u propitivanje vlastitih života, promašaja, uspjeha, porijekla... Između njih se ispod površine odvija intenzivan dijalog u kojem razmišljaju o onome drugome i o sebi. Stalnim promjenama perspektiva pripovijedanja od jedne osobe do druge i nazad Đurđa Knežević stvara iznimnu atmosferu kroz koju ispisuje živote i dileme svakoga od nas. Sladoled od vanilije roman je o običnim ljudima, o njihovim sudbinama, dvojbama i strahovima, o ljudima kojima se dogodio život i koji trebaju krenuti dalje svatko sam sa sobom, sa svojom prošlošću i neizvjesnom budućnošću.

Promocija monografije o radu lokalnoga kazališta poticaj je uspješnoj odvjetnici da se vrati u provincijski gradić u kojem je odrastala, a koji je odavno ostavila iza sebe i nikada ga se nije željela ni sjećati. Nijednu od svojih djevojačkih ljubavi, ni igranje nogometa, ni igranje u kazalištu, nije ostvarila – sputali su je i onemogućili roditeljski strahovi i prijetvorna sredina. Povratak u gradić djetinjstva natjerat će sve tajne onoga što ju je stvarno odredilo i obilježilo da isplivaju na površinu. Od milozvučnog svećenika, kojega su sugrađani štovali i više od načelnika općine, osobe koja je uživala najveće povjerenje njezinih roditelja, doživjela je prijevaru i poniženje. Nitko joj nikada nije povjerovao, ni njoj ni njezinim prijateljima, slomljenima za cijeli život. Ona je otišla, oni su ostali, ona je postala netko i nešto, a oni su jedva preživjeli rat.Disanje nemani roman je o suočavanju sa zvukovima koje čujemo, ali se pravimo da ih ne primjećujemo, s čudovištima koja čuvamo u ormarima, a na njih se ne obaziremo iako nam određuju život i postojanje. Đurđa Knežević napisala je knjigu o svim našim provincijama, o svim strahovima koje potiskujemo, o djetinjstvu koje zauvijek nestaje u lažnoj Arkadiji puberteta.