Fraktura – förlag

Dvadeset godina nakon epohalne promjene 1989., koja je na postjugoslavenski prostor djelovala na posve drukčiji način nego na druge prijašnje realsocijalističke europske zemlje, ova studija predstavlja pokušaj analitičkog osvrta na dva desetljeća razvoja civilnog društva na zapadnom Balkanu. Njen autor Srđan Dvornik iz Hrvatske, u to je dobro upućen. Nije slučajno što se kroz cijeli sadržaj i u strukturi ove knjige isprepleću teorija i praksa te odnosi unutar i izvan “civilnodruštvenog” razvoja. (...) Ova je studija važan doprinos, dosad nedostatnim, razmatranjima o mogućnostima i ograničenjima akterâ civilnog društva u (post)autoritarnim društvima. Istovremeno ona donosi i pouku da instrumenti zapadne politike demokratizacije imaju pred sobom još dug put razvoja do točke na kojoj će posve iscrpsti svoje dosadašnje organizacijske i političke potencijale, da bi potom na nove međunarodne izazove, koje nam novi svjetski (ne)red postavlja posljednja dva desetljeća, mogli primjerenije reagirati. dr. Azra Džajić-Weber

U srcu suvremene Europe, na rubu velegrada, dvoje ljubavnika, dva sasvim oprečna lika, u svojim monolozima pokušavaju prodrijeti u tajanstvenu ljubavničku silu koja ih povezuje – od početne euforije slučajnog susreta i neodoljive seksualne privlačnosti do depresije zajedničkog življenja i tjelesne odbojnosti. Brutalan i istovremeno nježan, ali nadasve otvoren i napet, roman Meki trbuh jednoroga secira ljudsku seksualnost, našu maštu, društvene odnose, predrasude, ali ponajviše od svega snagu ljubavi i mržnje. Ovaj roman snažna je emocijama nabijena ljubavna priča o nestanku komunikacije između dvije osobe, o paradoksalnom gubitku povjerenja, o nedostatku iskrenosti, o sitnim i krupnim lažima kojima je protkan svaki ljubavnički zanos.

Koliko se god činilo da je borba za ženska i manjinska prava pitanje koje je riješeno još u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, svakodnevna praksa pokazuje da su čak i društva tzv. zapadnoeuropske demokracije daleko od pravednosti i istopravnosti kad je o spolovima riječ. U Hrvatskoj su žene u još lošijem položaju, bez obzira na zakonske stečevine. Problemi s kojima se susreću na poslu, u javnom životu, a ponajviše u četiri zida često su prešućeni ili se o njima piše tek sporadično i prigodničarski. Feminizam i kako ga steći Đurđe Knežević, istaknute feministkinje i aktivistice, pokazuje koliko je stvari još uvijek neriješeno. Tekstovi u knjizi beskompromisno razobličuju sve licemjerje našega društva, svu lažnu brigu te sve vidljive i, još važnije, nevidljive užase koji nas okružuju. Feminizam i kako ga steći nevjerojatno precizno detektira intelektualno i moralno stanje Hrvatske u novome tisućljeću. Đurđa Knežević, brutalno otvorena, kirurški precizna i kristalno jasna, u svojim tekstovima ne štedi nikoga - ni sustav, ni muškarce, niti žene same. U knjizi Feminizam i kako ga steći Đurđa Knežević pokazuje da je stalno i iznova potrebno upozoravati na sve mane sustava te da je nužno govoriti o problemima kako bi oni postali vidljivi, ali i da bi ih se počelo rješavati.

Što se događa kada četvero ljudi sjedi u vagonu podzemne željeznice u kasni sat? Uspijevaju li uspostaviti kontakt ili ostaju samo slučajni prolaznici? Kakve su njihove sudbine? Tko su oni? Sladoled od vanilije opisuje nekoliko trenutaka u životu triju žena i jednoga muškarca kojima se u vožnji podzemnom ne događa gotovo ništa, ali ih nekoliko sitnica, poput odbačenog papirića od bombona, vodi u njihove prošlosti, u propitivanje vlastitih života, promašaja, uspjeha, porijekla... Između njih se ispod površine odvija intenzivan dijalog u kojem razmišljaju o onome drugome i o sebi. Stalnim promjenama perspektiva pripovijedanja od jedne osobe do druge i nazad Đurđa Knežević stvara iznimnu atmosferu kroz koju ispisuje živote i dileme svakoga od nas. Sladoled od vanilije roman je o običnim ljudima, o njihovim sudbinama, dvojbama i strahovima, o ljudima kojima se dogodio život i koji trebaju krenuti dalje svatko sam sa sobom, sa svojom prošlošću i neizvjesnom budućnošću.

U novoj zbirci priča Radenko Vadanjel vraća se pitanju što ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposličara: koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mišomoru za rođake svijet učmalih gradića i sela pozornica je na kojoj se susreću ljudi koji gotovo da se ne miču, no koji čak i tako postaju sudionici neke od bespoštednih bitaka: borbe između bolesnih i zdravih, moćnih i nemoćnih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vječna podozrivost i umorno suučesništvo rođaka – Vada­njelovi pripovjedni krugovi šire se oko starih obiteljskih kuća i zemljišta, a toplo truplo nekretnine, još zaposjednuto čovjekom, često je jedino čime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova čitatelja, nepomičnosti nema. Svijet ljudi ni po čemu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okončava i iznova rađa, a svaki čovjekov pokret – bio on snažan ili malaksao – vodi nas istome ishodu. Mišomor za rođake svijetu u kojem živimo isto je ono što o zapuštenoj obiteljskoj kući kazuje jedan od likova u naslovnoj priči: anamneza psihičkoga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.

Na prostorima nekadašnje Jugoslavije u posljednjih sto godina dogodile su se višestruke promjene, nastajale su  i nestajale države i politički sistemi, događali su se brojni ratovi i prevrati, povijest je nemilice marširala ulicama razdvajajući obitelji i tražeći od pojedinca da joj se povinuje ili suprotstavi. O jednoj takvoj povijesti piše Igor Štiks  u svojoj kapitalnoj knjizi Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj. Nastala kao plod dugogodišnjeg bavljenja temama državljanstva i građanstva na doktorskim  i postdoktorskim studijima, niza predavanja i referata te iznimnoga terenskog rada, ova knjiga kao nijedna do sada propituje pravo pojedinca i njegovu ulogu unutar države. Štiks iz pojma državljanina i građanina razvija i dokazuje tezu o mijenama političkih sistema i zajednica te koliko su i kako utjecali na poziciju i život pojedinca. Odgovara na pitanja što uopće znači biti državljanin, biti uključen ili pak isključen, kako se osjećati u poziciji građanina i što se događa kada se ona mijenja u onu stranca ili pak neprijatelja. Knjiga Državljanin, građanin, stranac, nepri­jatelj povijesna je, kulturološka i sociološka, ali prije svega politička studija koja pokazuje koliko su krhki identiteti, kako se lako stvaraju i grade novi te koliko je pitanje državljanstva i građanstva važno i danas.

Gonjen neodoljivom potrebom da konačno završi svoju pripovijest, sredovječni pisac Hall kreće trajektom iz Ancone prema Patrasu. Dok luta grčkim zaseocima pokušavajući prionuti na posao, muče ga uspomene na ženu koju je volio, rat u bivšoj Jugoslaviji tijekom kojeg je nehotice bio upleten u šverc oružja i prijatelje u Sarajevu koje je iznevjerio. Unatoč tome njegova priča kreće s mrtve točke, a u njoj dočarava život venecijanske glazbenice i Cavallijeve učenice Mariane, koja je za umjetnost spremna žrtvovati sve, pa čak  i sreću svoje djece. U svojem romanu Hall ili izum tuđine Jochen Kelter majstorski vodi dvije paralelne priče, obje dinamične i posvećene ljudima kojima umjetnost postaje utočište od stvarnosti. Kelterova atmosfera toliko je živa da njegovo putovanje kroz vrijeme gotovo ostavlja bez daha, a četiri se stoljeća odvrte u tren oka. 

Istanbul u predvečerje Drugoga svjetskoga rata, svi se spremaju za rat, vlakovi su prepuni vojnika i napeto se čeka sljedeći Hitlerov potez. Još prethodnoga ljeta Mumtazu, mladome povjesničaru koji uživa u beskrajnim raspravama o glazbi, o položaju Turske i promjenama koje je donio Ataturk, sve se činilo idiličnim dok je sa svojom djevojkom kovao planove za blistavu budućnost. Kako da danas pomogne bratiću u smrtnoj opasnosti i što da učini sa samim sobom?Spokoj je još jedno remek-djelo oca suvremene turske književnosti Ahmeta Hamdi Tanpınara, u kojem izvrsno ocrtani likovi u procijepu između dvaju svjetova oživljuju pred očima čitatelja vraćajući ga jednim potezom pera cijeli jedan ljudski vijek unatrag. Ovaj roman prepun nostalgije i razmišljanja o osmanskoj i suvremenoj Turskoj predivna je ljubavna priča koja prije svega govori o naravi čovjeka. Spokoj je roman o islamskome misticizmu i modernosti te najljepša posveta Istanbulu, gradu zaboravljenih virtuoza tradicionalne osmanske glazbe i spokoja kakav postoji samo na Orijentu.

Jedno odvjetnikovo pismo može promijeniti sve. Kada krene u potragu za naslijeđenim maslinikom i zaplete se u ralje hrvatske birokracije jer treba raščistiti stanje u zemljišnim knjigama da bi dobila ono što joj je ostavila baka Oliva, pripovjedačica Alida započinje potragu za vlastitim korijenima, za pričama koje se u njezinoj obitelji nikada nisu ispričale. Nekoliko generacija, nevjerojatne sudbine, snažne žene i muževi koji ginu za ideale – sve to tvori ovaj fascinantni roman koji pripovijeda sve one nikada kazane, vješto skrivane obiteljske priče.  Od teškoga težačkog života u Vodicama na prijelazu stoljeća preko Prvoga svjetskoga rata, atentata na Stjepana Radića, okupacije Dalmacije, ustanka i partizanske borbe, odlazaka u logore od Molata do Italije i Vojvodine, zbjega u El Shattu do Domovinskoga rata, Alida Bremer tka priču o obiteljskim tajnama, odvođenjima u noć, strijeljanjima i paljenju kuća, o svemu što se u današnjoj Hrvatskoj, zajedno s partizanskim spomenicima, zaboravilo.  Olivino nasljeđe roman je o Dalmaciji, o njezinim okusima i mirisima, o ženama i muškarcima, o Hrvatskoj koja je  i dalje podijeljena i nesretna, o privatnim povijestima koje može razotkriti samo netko tko nije uronjen u našu svakodnevicu. O životu između dva jezika i dvije države, vlastitim dilemama i snovima, zapuštenome masliniku, napuštenoj kući i starom otomanu na kojem je nekoć, opterećena svojim strahovima, Oliva po cijele dane ležala strepeći za svoje kćeri i unuke.

Promocija monografije o radu lokalnoga kazališta poticaj je uspješnoj odvjetnici da se vrati u provincijski gradić u kojem je odrastala, a koji je odavno ostavila iza sebe i nikada ga se nije željela ni sjećati. Nijednu od svojih djevojačkih ljubavi, ni igranje nogometa, ni igranje u kazalištu, nije ostvarila – sputali su je i onemogućili roditeljski strahovi i prijetvorna sredina. Povratak u gradić djetinjstva natjerat će sve tajne onoga što ju je stvarno odredilo i obilježilo da isplivaju na površinu. Od milozvučnog svećenika, kojega su sugrađani štovali i više od načelnika općine, osobe koja je uživala najveće povjerenje njezinih roditelja, doživjela je prijevaru i poniženje. Nitko joj nikada nije povjerovao, ni njoj ni njezinim prijateljima, slomljenima za cijeli život. Ona je otišla, oni su ostali, ona je postala netko i nešto, a oni su jedva preživjeli rat.Disanje nemani roman je o suočavanju sa zvukovima koje čujemo, ali se pravimo da ih ne primjećujemo, s čudovištima koja čuvamo u ormarima, a na njih se ne obaziremo iako nam određuju život i postojanje. Đurđa Knežević napisala je knjigu o svim našim provincijama, o svim strahovima koje potiskujemo, o djetinjstvu koje zauvijek nestaje u lažnoj Arkadiji puberteta.

U silnoj želji da ponovno pokrene proizvodnju srebra u svojem rudniku Las Tres Lunas, Mauro Larrea spreman je staviti na kocku sve što ima. Uvjeren u svoje sposobnosti zahvaljujući kojima je od siromašnog rudara postao jedan od najuvaženijih građana Meksika, odluči uložiti golemi novac u američke strojeve. No izbija građanski rat Sjevera i Juga, a njegov američki partner pogiba u Bitki kod Manassasa. Larrea preko noći ostane bez ičega, no sreća ga ipak ne napušta – na neobičan način stječe vinograd La Templanza u svojoj rodnoj Španjolskoj. Premda krene preko oceana kako bi posjed prodao i izbavio se iz dugova, kad stigne u uspavani andaluzijski grad Jeres, čeka ga još puno iznenađenja, a nesuđena nasljednica La Templanze Soledad Montalvo samo je jedan od izazova s kojima se mora suočiti.La Templanza – vinograd života novi je bestseler španjolske autorice Maríje Dueñas, koja se proslavila romanom Vrijeme između krojenja. Napeta i pustolovna, puna neočekivanih obrata i osjećaja, ova saga odvodi čitatelja na užurbane ulice Havane i u idilične španjolske vinograde dok sa strepnjom prati nove avanture njezina šarmantnoga glavnog junaka.

Nakon svjetskog i hrvatskog megahita Sjena vjetra Carlos Ruiz Zafón napisao je novi roman Anđelova igra koji je u svijetu već nadmašio prodavanost njegova prvijenca. Hrvatsko izdanje Anđelove igre u prijevodu Silvane Roglić objavit će nakladnička kuća Fraktura na svjetski dan knjige 23. travnja ove godine, samo godinu dana nakon svjetske premijere. Anđelova igra događa se u Barceloni 1920. godine. Glavni junak je pisac koji danju u napuštenoj palači u Barceloni pod pseudonimom piše senzacionalističke romane, a noću barokne priče o gradskom podzemlju. Jednoga dana dobiva ponudu da napiše roman koji će dotaknuti srce i maštu i za koji će dobiti bogatstvo a možda i više. Međutim, izgleda da je njegova tamna slika svijeta povezana s kućom u kojoj stanuje i misterioznom smrću prethodnog vlasnika. Anđelova igra je roman u kojem se savršeno prepliću misteriozna i ljubavna priča, knjiga koja se doslovno ne ispušta iz ruku. Još jedna savršena priča s Groblja izgubljenih knjiga i stare Barcelone iz pera jednog od najtalentiranijih pisaca današnjice knjiga je u koju će se svaki čitatelj zaljubiti. 

Snijeg je tuga anđela, a ona ne prestaje i sve je zavijeno u nju. Tri su tjedna prošla otkako je dečko došao u Mjesto, noseći knjigu poezije, knjigu zbog koje je umro njegov prijatelj Barður. Tri tjedna, a on već osjeća da je našao dom. Geirþrúður i Helga, i Kolbeinn, mrzovoljni slijepi kapetan kojemu svakodnevno čita iz Shakespearea, oni su njegovi ljudi, njegov svijet u gostionici. Izvan gostionice, gola su ramena djevojke, i prvi poljubac, i snijeg. A onda, jednoga dana, na vrata će pokucati poštar Jens, tek pristigao iz ledene pustinje, napola mrtav, napola srastao za konja. Neustrašivi Jens koji se boji jedino mora i zato će uskoro, za putovanje prema fjordovima, trebati dečka. Jer valja žuriti, a poštu valja dostaviti makar pomrli, makar se smrznuli i potonuli u tuzi anđela. Drugi roman iz glasovite trilogije Jóna Kalmana Ste­fán­ssona pravo je slavlje za svakoga književnog sla­dokusca. Prateći dečka i poštara na njihovu epskom putovanju divljinom, ponajbolji islandski pripovjedač govori nam o zastrašujućoj ljepoti prirode i čovjeku koji u njoj poku­šava preživjeti, služeći se svime što mu je na raspolaganju – snagom udova, volje, ljubavi – i čarolijom riječi. 

Rad u udruzi za pomoć ženama i borba za ženska prava činili su joj se kao idealna prilika ne samo da ostvari svoje ambicije već i da radi koristan posao za zajednicu, za sebe. Grupa aktivistkinja koja od vremena uzbuna, topova u centru glavnoga grada, pa do suvremenog doba pomaže ženama u nevolji s razgranatom mrežom suradnica trebala je biti pravo mjesto za Doru da ostvari svoje ambicije, da joj mladenački snovi postanu stvarnost. No stvarnost nije onakva kakva se čini izvana, nego je sasvim drugačija – satkana od intriga te borbi za položaj i novac. Postupno otkrivajući prava lica kolegica, od voditeljica do činovnica koje rade u udruzi, Dora otkriva i samu sebe, svoje licemjerje, strahove i tajne za koje nije ni znala da ih ima. Tamne strane udruga, međunarodne aktivnosti, spletke i intrige, stvaranje atmosfere nepovjerenja i odbacivanje najboljih, mobbing i loši međuljudski odnosi tek su neke od niti koje tvore Pravila igre. Đurđa Knežević portretira i lijepe i naivne, i dobre i zle, i beskrupulozne i ljutite, sve ljudske karaktere koji se kreću na igraćoj ploči u igri u kojoj gube svi koji na nju pristaju. 

Kao potezom čarobnog štapića, godine 2010. u njemačkom Uredu za dokumentaciju Stasija uništeno je gotovo šest kilometara dokumenata, više od dvadeset milijuna stranica, od kojih su neke, baš kao i Nagradom Europske Unije za književnost ovjenčan roman Magdalene Parys, govorile o operaciji pod kodnim imenom Mađioničar.Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća pokrenuta, tajna služba DDR-a njome je željela likvidirati ne samo one koji su preko željezne zavjese pokušavali pobjeći na Zapad nego i najistaknutije oporbene političke aktiviste. Sve do pada Zida o preko stotinu ubijenih i nestalih nije se smjelo pričati, a nakon ujedinjenja oni koji su za njih znali učinili su sve da ih ostatak svijeta zaboravi. Sve dok 2011. jedna stara i mutna fotografija nije pokrenula novi niz okrutnih zločina. Depresivni berlinski policijski inspektor Kowalski i neprilagođena televizijska novinarka Dagmara Bosch, svako za sebe i svako gonjen vlastitim demonima, bit će uvučeni u istragu koja će uzburkati političke vode ujedinjene Njemačke i probuditi nemani skrivene na muljevitom dnu.

Trebalo je proteći tri i pol milijarde godina otkako se razvio prvi primitivni život u moru da me jedne kasne subotnje večeri u srpnju, dok sam bio na večeri s nekim veselim društvom u središtu Osla, nazove Hugo Aasjord. “Jesi li vidio prognozu vremena za idući tjedan?” upitao me. (...) U Hugovim je planovima bilo nešto privlačno, nešto čega ponekad nisam bio ni svjestan, a čega možda još nisam svjestan, nešto što je na rubu vidnoga polja, kao kad rotirajuće svjetlo svjetionika munjevitim bljeskom cijepa mrak. Imao sam mnogo drugoga posla, ali sam ipak bez oklijevanja odgovorio: “Da, idemo na more u lov na grenlanđanku.”Knjiga o moru Mortena A. Stroksnesa oda je pokušaju dvojice prijatelja da ulove morsku neman koju smatraju mitskom. Senzacionalno dobra, Knjiga o moru čita se poput najnapetijeg romana. Izvanredna knjiga o morskim pustolovinama i prijateljstvu koja se dugo pamti.

Kada se Myriam, jedna od najboljih odvjetnica u generaciji, nakon rođenja drugog djeteta odluči ponovno posvetiti poslu, ona i njezin muž Paul, glazbeni producent, žele pronaći najbolju dadilju za svoju djecu. Nisu ni slutili da će im se ukazati Louise, mirna, povučena, iskusna dadilja, žena koju djeca obožavaju, koja dovodi njihov stan u desetom pariškom arondismanu u savršen red. Ona, svojevrsna suvremena Mary Poppins, dadilja iz snova koja uspijeva učiniti sve i čini se da je mladom paru samo nebo granica, no malo-pomalo stvari se počinju mijenjati.Nagrađen najvažnijom francuskom nagradom Goncourt, roman Uspavanka jedan je od onih koji mogu promijeniti način na koji vidimo književnost. Ovaj neobični književni triler u kojem je sve od početka jasno uvlači nas u sve probleme suvremene Europe – imigracija, ovrhe, odgoj djece, slobode pojedinca, ograničenja klase, obrazovanja, ljubavi, majčinstva, depresije i ludila. Leïla Slimani važan je, neizostavan novi glas francuske i svjetske knjiženosti, a njezina Uspavanka ne ostavlja nikoga ravnodušnim, postavlja važna pitanja i pokazuje svu moć književnog stvaranja.

U zabitom dijelu neimenovane države u blizini malenoga nevažnog sela poznatoga samo po uzgoju šafrana prije više od dvadeset pet godina na brdo G. odjednom su se, naizgled bez povoda, počele penjati domaće i divlje životinje te spokojno gledati u nebo. Brdo su crkvene vlasti ubrzo ogradile električnom ogradom i drugim spravama za ometanje dolazaka životinja, a čudo, slično ukazanju Majke Božje u obližnjemu mjestu, ostalo je zaboravljeno sve do samoubojstva velečasnoga Leopolda Horta. O tim događajima, njihovoj pozadini i još jednome samoubojstvu u vrijeme prvoga ukazanja saznajemo kroz završnu riječ na suđenju Albertu Kocu. Albert Koc, genijalni pisac govora i proglasa, utemeljitelj tajnog Posebnog ureda za društvenu samokritiku u vrijeme predsjedanja Oktavija Nahta, u svojoj obrani razotkriva licemjerje Crkve i države, svoje ideje i sugestije prognanom predsjedniku Nahtu koje su državu sklonu diktaturi i autokratskoj vladavini u jednom trenutku otvorile svijetu i progresu. Optužen za poticanje samoubojstva kako bi osvetio smrt brata, Koc brani ne samo sebe već i, prije svega, ideju slobode i zdravog razuma.Ukazanje je roman o demokraciji i njezinim slabostima, o Crkvi, diktaturi i slobodi. Kroz sudbinu jednoga čovjeka i njegove obitelji Ivica Đikić briljantno prikazuje ne samo prevrtljivost politike i sreće nego se i usredotočuje na pitanja moralnosti, lojalnosti, vjere i ljubavi. Ukazanje se već dogodilo, a naš izbor – zatajiti ga ili ga prihvatiti – pokazat će u kakvom ćemo svijetu živjeti.

Teško je uprijeti prstom na prvu grešku, reći gdje je počelo zlo.Jesu li pogriješili kad su prodali sve i ukrcali se na taj vlak, ili kad su pobjegli iz njega, hodali dva dana bez vode, prešli planinu i stigli u izgubljeni gradić na jugoistoku, u Santa Ritu ? Je li bila greška kad su ih smjestili u prihvatilište, ili kad su ih ondje zaključali, kada su unutra bačene zapaljene boce, kad je živo spaljeno njih četrdeset, ili kad su za sve to doznali mediji, kad je preživjele trebalo vratiti kući, pretvarati se da radiš, ili ih naprosto potražiti, pronaći i dovršiti započeto ?Irma, zovu je Crna, svoje je greške birala sama : samohrana majka, socijalna radnica sa sedmogodišnjom kćeri došla je u Santa Ritu i dopustila da joj bude stalo. A prateći nju, Crnu, Antonio Ortuño svojim eksplozivnim romanom vodi nas u još crnje, u epicentar nasilja koje potresa Meksiko — rutom kojom migranti iz Srednje Amerike pokušavaju doći do SAD-a.Spaljeni Antonija Ortuña, jednog od najznačajnijih meksičkih pisaca današnjice, rijetko je beskompromisna knjiga, virtuozni triler u kojemu ime ubojice ne znači ništa, a popis žrtava ne zanima nikoga — nikoga osim onih koji u sebi uspijevaju pronaći fatalnu grešku suosjećanja i ljudskosti.

Rimske su legije odavno pokorile Judeju i okolne zemlje, a Židovi očekuju poslanika i istovremeno snuju pobunu protiv svojega kralja izdajnika i rimskih osvajača. Među brojnim prorocima jedan se svojim načinom izdvaja; riječ je o Isusu. O njemu su ispisane nebrojene knjige, junak je brojnih romana, a iako imamo malo povijesnih zapisa iz Judeje toga vremena, zahvaljujući materijalnim dokazima znamo mnogo. Josip Mlakić odlučio je napisati roman iz perspektive jednoga od najomraženijih likova iz Biblije, židovskog pobunjenika Barabe, onoga kojega je Poncije Pilat ostavio na životu. Pišući Evanđelje po Barabi, Mlakić stvara sliku Judeje i Isusova života iz druge perspektive, plastično nas uvodeći ne samo u povijesne već i političke dileme svojih junaka, onih istih koje znamo iz apokrifnih i neapokrifnih evanđelja.

Mlakićevo Evanđelje po Barabi roman je o Isusu i pobuni, roman o očuvanju Hrama i izgradnji novoga, podjednako povijesni i suvremeni roman o ljudskim manama, izdajama, sumnjama i idealima. Evanđelje po Barabi roman je koji čitatelja tjera da misli o velikim pitanjima čovjekova postojanja i malim koracima koji pokazuju njegovu humanost.